O općini Strahoninec
Općina Strahoninec smještena je u južnom dijelu Međimurske županije. Južno, istočno i sjeverno graniči s Gradom Čakovcem, a zapadno i južno s Općinom Nedelišće. U sastavu Općine Strahoninec nalazi se jedno samostalno naselje - Strahoninec. Općina Strahoninec prostire se na površini od 8,35 km2. Prema posljednjem popisu stanovnika iz 2011. godine Općina ima 2.682 stanovnika. Gustoća naseljenosti je 321,20st./km2.
Strahoninec je proglašen samostalnom općinom 17. svibnja 1997. godine izdvajanjem iz sastava grada Čakovca.
Dan Općine Strahoninec obilježava se 21. svibnja i na taj dan se održava svečana sjednica Općinskog vijeća, odnosno prigodne svečanosti.
Općina Strahoninec smještena je u južnom dijelu Međimurske županije. Južno, istočno i sjeverno graniči s gradom Čakovcem, a zapadno i južno s općinom Nedelišće. U sastavu općine Strahoninec nalazi se jedno samostalno naselje - Strahoninec. Općina Strahoninec prostire se na površini od 8,350 km2 i druga je najmanja jedinica lokalne samouprave u Županiji, te čini 1,15% ukupne površine Županije.
Strahoninec se prvi puta u pisanim povijesnim izvorima spominje 1488. godine, kao selo Sztrahoninc. Tada se u Međimurju navode 4 trgovišta, 96 sela i 3 otoka na Dravi. U 564. godini spominje se Judicatus Stranonincs. U ono vrijeme, Judicat je bio upravna jedinica koja okuplja više seoskih općina. Zanimljivo je da se 1672. godine. Strahoninec navodi kao mjesto u Judicatu Nedelišće, a već 1718. godine u Judicatu Mihovljan, dok je 1721. godine opet bio u Judicatu Nedelišće. Ovakve neprestane promjene organizacijskog ustrojstva Čakovečkog vlastelinstva bile su rezultat stalnih promjena vlastelinstva i promjene feudalnih gospodara na posjedima Strahoninca. Poznata je činjenica da su zbog povijesnih neprestanih ratnih sukoba Zrinski velike dijelove svojih posjeda ustupali svojim podložnicima, uglavnom plemićima, kao plaću za ratne zasluge ili pak kao arendu (najam). U Strahonincu je na takav način najduže posjede imala plemenita obitelj Poka. Uz plemićku obitelj Poka kao posjednici se spominju i plemićka obitelj Nayger te obitelj Tome pl. Trombitaša.
Prvi sustavni popis stanovnika kojega su županijske vlasti provele u Međimurju 1786. godine daje zanimljive podatke o Strahonincu. Kuća u selu je 44 te u njima živi čak 56 obitelji. Ukupno je bilo 384 stanovnika. Popis obavljen 1828. godine govori da je u Strahonincu 48 kuća u kojima živi 385 stanovnika rimokatolika. U tom dokumentu naziv mjesta je bio Ztrahominec. Prema predaji, selo je dobilo ime po tome što je ljude minuo strah kad su ušli u njega prošavši šumu prilikom prijelaza Drave. Te godine, prvi put u povijesti, spominje se naziv Poleve kao posjed, odnosno marof. U popisu se ne spominje broj kuća niti pak broj stanovnika Poleva. Godine 1868. u mađarskom popisu stanovnika Poleve se spominju kao Polevo, marof utjelovljen u selo Strahoninec, a 1910. godine već imaju mađarsko ime Szepmajor sa 91 stanovnika. Godine 1925. Poleve imaju 3 kuće i 85 stanovnika. U razdoblju između dva svjetska rata Poleve se spominju kao naselje nastalo na bivšem marofu, na rudini Poleve uz put Strahoninec-Kuršanec. U doba Austro-Ugarske pojačan je porast broja stanovnika.
U 20. stoljeće Strahoninec je ušao s novim mađarskim imenom Nagyfalu i 777 stanovnika da bi popisom stanovništva iz 1910. godine Strahoninec imao 788 stanovnika i novi mađarski naziv Dravanagufalu. Strahoninec je u međuvremenu postao općina, a budući da je bio prigradsko naselje, u njemu se osjetio snažan utjecaj mađaroštine. Stoga nije čudno da je 1901. godine ovdje započela s radom državna pučka škola na mađarskom jeziku. Nakon vojne akcije 1918. godine Međimurje je priključeno Hrvatskoj te se našlo u novoj državnoj zajednici, Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, s dva kotara i 26 općina, uključujući i općinu Strahoninec. U novu državnu zajednicu Strahoninec je ušao s površinom od 4336 jutara, 1723 stanovnika i dvije škole. Godine 1921. Strahoninec je središte općine Strahoninec koju čine Kuršanec Facarnica, Poleve i Totovec. O naprednim prilikama svjedoči i činjenica da je prvo Gospodarsko društvo, potaknuto od društva u Zagrebu, utemeljeno još 1919. godine. mađarskom okupacijom 1941. godine Međimurje je ušlo pod vlast mađarske županije Zala. Strahoninec je ponovno dobio svoje staro mađarsko ime Dravanagufalu. Odmah nakon oslobođenja 1945. godine organizirana je nova narodna vlast. Narodnooslobodilački odbor Strahoninec osnovan je u travnju 1945. godine. Ušao je u sastav Kotarskog NNO Čakovec. Osnovana su najniža tijela organa vlasti koje bira narod u mjesnim odborima. Mjesni odbor Strahoninec 1948. godine čine sela Strahoninec i Savska Ves. od 1953. godine Strahoninec ima 1386 stanovnika te postaje središte općine sa selima šandorovec i Totovec. Godine 1955. uslijedila je reorganizacija katastarskih općina te je Strahoninec pod općinom čakovec. Od 1971. godine Strahoninec je organiziran kao Mjesna zajednica Strahoninec. O brzom razvoju svjedoči podatak da je 1981. godine Strahoninec imao 2260 stanovnika, 1991. godine 2580 stanovnika, a 2001. godine 2728 stanovnika. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine Općina Strahoninec ima 2682 stanovnika.
Strahoninec je proglašen samostalnom općinom 17. svibnja 1997. godine izdvajanjem iz sastava grada Čakovca.
Od neregistriranih kulturnih dobara na području Općine valja napomenuti slijedeće
Sakralni objekti:
- crkva Marije Pomoćnice
- poklonac „Žalosne Marije” iz 18. stoljeća
- poklonac Sv. Jurja
- poklonac sv. Florijana
- raspelo na spoju Čakovečke i Poljske ulice
Za vrijeme radova na izgradnji južne obilaznice Čakovca na predjelu kod rotora pronađeni su ostatci neolitičkog nalazišta, koji svjedoče o tzv. „lašćanskoj kulturi”. Daljnja istraživanja za sada nisu izvršena.
U Strahonincu, na Polevama, 22. studenog 1913. godine rođen je jedan od najpoznatijih hrvatskih sportaša, tenisač Franjo Punčec.
Smrt Nikole VII. Zrinskog
koja se dvojako povezuje sa Strahonincem. Jedna poveznica je sumnja u atentat na Nikolu po nalogu bečkoga dvora, a druga je legenda o mjestu gdje je preminuo. Po nalogu iz Beča navodno ga je za to angažirani Stjepan pl. Poka, koji je u to vrijeme bio vlastelin iz Strahoninca, sudionik lova. Druga poveznica odnosi se na mjesto gdje je Nikola preminuo. Naime, iako izvori drugačije navode, prema legendi Nikola je izdahnuo na mjestu današnje osnovne škole u Strahonincu.